Kada sam odlučila da idem na dvodnevni izlet na Maglić i rafting na Tari, znala sam da će biti uzbudljivo, ali baš toliko nije baš lako svariti jer imate osjećaj da se predobre slike konstantno mijenjaju. Oduvijek sam imala strahove od visine ali kad ste u ovakvom društvu koje emituje toliku energiju sve to negativno se zaboravi a dolazak na Prijevor bio je kao ulazak u avanturističku priču.
Uspon na Maglić meni nije bio toliko fizički zahtjevan jer su vodiči iz PAK SUMMIT bili toliko nevjerovatna podrška. Tokom uspona osjetila sam povezanost sa prirodom, a svaki korak bliže vrhu donosio je novi val energije. Kad sa stigla gore preplavile su me emocije pa nas je Boki u takvom raspoloženju samo fotkao i fotkao. Dolazak na Trnovačko jezero u obliku srca svakako ostavlja bez daha jer ne očekujete baš toliku ljepotu gdje se priroda baš potrudila sa svojom maštom.
Rafting na Tari bio je fantastičan! Brzaci rijeke, kapljice vode na licu i smijeh ekipe učinili su da se osjećam kao da sam dio avanturističkog filma. Kada smo došli do te jedne stijene vidjela sam kako se ljudi penju i skaču sa nje. Bez nekog razmišljanja i ustručavanja sam skočila iz čamca i zaplivala prema stijeni odakle sam skočila i nestvarno pobjedila sopstvene strahove od visine. Ovaj izlet mi je dao više od samo fizičkog izazova; donio mi je mir, samopouzdanje i nova prijateljstva koja će trajati dugo.
